Blog

Kao i svi drugi aspekti našeg društva i kulture, i kulinarstvo je obilježeno određenim stereotipima, kao i paradoksima unutar njih. Jedan od stereotipa je da je kuhanje primarno ženska djelatnost, a iako se i to mijenja, brojke pokazuju da je u većini obitelji prehranjivanje zaduženje žene. 

Kad se prisjećamo djetinstva, većina nas će se sjetiti i juhice koju je spremala baka ili pohanaca koje je spremala majka. Ako će nam na pamet pasti djed ili otac, to će biti zbog odreska ili kobasica koje su spremali na roštilju, najčešće kad se okupilo neko društvo. 

Zanimljivo, zar ne? No, kako je došlo do toga?

Kako je roštiljanje postalo – macho stvar?

U svom tekstu za Forbes 2010. godine, Meghan Casserly objasnila je zašto muškarci toliko vole roštiljanje.

– Roštiljanje je na neki način opasno (ima vatre!), omogućuje muškarcima da se druže oko roštillja pružajući im pritom neutralni oblik zabave (gledanje jednog od njih dok nešto radi uz mogućnost da ga se kritizira uz šalu), a uz sve to iziskuje minimalno čišćenja. 

Radi se, piše dalje Casserly, o američkom fenomenu 20. stoljeća. U drevnim društvima koja su ovisila o lovu, pripremanje mesa nad vatrom bila je primarno ženska dužnost. razlog zbog kojeg se roštiljanje povezuje leži, kao i mnogi tvrdoglavi rodni stereotipi, u procesu suburbanizacije 50-ih godina prošlog stoljeća. 

Prigradska domaćinstva s dvorištima dovela su do popularizacije roštiljanja, a tadašnja literatura za odgoj djece počela je naglašavati važnost prisutnosti oca u obitelji dok su ranije muškarci slobodno vrijeme češće provodili s drugim muškarcima, često u barovima. 

Istovremeno, marketinške kampanje sve su agresivnije povezivale roštiljanje i muževnost. Štednjaci su se prodavali ženama, a roštilji muškarcima. U prastaroj reklami za jedan kanadski trgovački lanac kućnim potrepštinama, stariji muškarac grli mladu ženu dok joj s roštilja servira veliki odrezak. 

– Postojala je svjesna namjera da se povežu roštiljanje i spolna zrelost te da pripremanje hrane na vatri bude macho aktivnost, objasnio je Christopher Dummit, profesor na jednom kanadskom sveučilištu.  

U ciničnoj teoriji koju je za Telegraph 2014. godine iznio Chris Moss, on piše da je roštiljanje ‘fantastičan primjer opravdanog praznog hoda’.

– Roštiljanje uključuje mnogo stajanja i omogućuje muškarcu da izgleda zaposleno dok supruga/gosti/djeca trče okolo i pripremaju salate, postavljaju stolove, rashlađuju pivo i generalno rade sve.  

Žene i roštiljanje – što kažu brojevi?

Okej, sad kad smo otkrili kako je roštiljanje postalo ultimativna macho djelatnost, vrijeme je da vidimo kakva je situacija zaista – kroz egzaktne statistike i istraživanja. 

Prema istraživanjima koje je agencija Weber-Stephens Product Co. provela u SAD-u 2014. godine, 25% demografije koja roštilja su žene. To je bio značajan porast u odnosu na 2013. godinu kada su statistike pokazale da roštilja 20% žena ili tek 15% 2009. godine. 

Stvari se dakle mijenjaju. I to brzo. 

Stručnjaci se slažu da je tome nekoliko razloga. Prvi je pojava novih vrsta roštilja, sve od električnih i plinskih do Kamado roštilja koje mnogi smatraju najsofticiranijim oblikom roštilja (nije da se hvalimo, ali kupiti ih možete upravo kod nas!). Drugi je razlog, prenosi Vox, taj da se roštiljanje više ne povezuje isključivo s mesom. 

Žene su, pokazuju istraživanja, zainteresiranije ne samo za izbalansiraniju i raznolikiju prehranu, one više drže i do kvalitete namirnica ali i za adekvatnu pripremu mesa. (Kad smo kod toga, obavezno bacite oko na naše savjete za mariniranje!) 

Žene su (srećom) sve češće za roštiljom

Dakle, žene ne samo da sve češće preuzimaju kormilo za roštiljom, upravo su one pridonijele raznolikosti i kvaliteti kulture roštiljanja. 

Elizabeth Karmel američka je autorica koja je objavila tri knjige o roštiljanju, a upravo je za sve žene zainteresirane za roštiljanje pokrenula site ‘Girls at the Grill’. 

– Sve više žena roštilja, sve više žena voli roštiljanje i sve ih više roštiljanje koristi kao svakodnevni način pripreme hrane, kaže Elizabeth Karamel. 

– Roštiljanje je najbolji način za pripremu hrane. Roštiljanje možda jest projekt za cijeli vikend, ali ono je toliko brzo, kaže. 

Žene se, kaže autorica, sve češće ohrabruju same roštiljati jer shvaćaju da najčešće one obave većinu posla, a to je kupovina namirnica i njihova priprema. 

– Roštiljanje je tek onaj posljednji korak. No, to je i ključni korak pa žene žele biti sigurne da namirnice koje su pažljivo pripremile netko drugi ne ispeče previše ili ih pak isuši. 

– Žene danas na roštilju pripremaju i pizzu, prže voće, povrće da i ne spominjemo. 

(Kako na Kamado roštilju pripremiti sve do odreska i rebarca preko pizze pa sve do ribe – pogledajte ovdje. Probali smo čak i vojnički grah i bio je fantastičan!)

Započeli smo s oglašavanjem, koje ima ogroman utjecaj na naše potrošačko ponašanje, pa ćemo s njim i završiti.

Da se stvari mijenjaju vidljivo je i po zakonodavstvu diljem svijeta. Prošle, 2019. godine, Britanska agencija za standarde u oglašavanju donijela je zakon o zabrani rodnih stereotipa. To znači da reklame više ne smiju prikazivati žene ili muškarce koji ne mogu napraviti nešto samo zbog svoje rodne pripadnosti – ženu koja ne zna parkirati ili pak muškarca koji ne zna oprati suđe. 

Još 2009. godine, što i nije tako davno, Kingsford Coal snimio je novu TV reklamu za svoj ugljen. Radnja je išla nekako ovako: žena počne roštilj puniti ugljenom, kada joj žurno priđe suprug, kako bi je zaustavio. 

– Nije ti to štednjak, kaže. ‘Kako bi bilo da je ušetam u kuhinju i krenem praviti salatu?’

– Da, to bi bilo čudno, složi se ona. 

Grozno. S tim je gotovo. Žene preuzimaju roštilj. 

Mi, naravno, glasamo za Kamado.